IZVIJEŠĆE S TERENSKE NASTAVE UČENIKA OSMOG RAZREDA U VUKOVARU

U sklopu projekta u organizaciji Ministarstva branitelja Republike Hrvatske, osmi razred OŠ Rogoznica sudjelovao je na dvodnevnoj terenskoj nastavi «Posjet osmih razreda Vukovaru» u Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar. Cilj pojekta je da nove generacije, osobito one rođene nakon rata, uče o Domovinskom ratu od autentičnih sudionika, na vjerodostojan i dostojanstven način. OŠ Rogoznica je skupila i humanitarnu pomoć koju su osmaši, po dolasku u Vukovar, predali u njihovu socijalnu samoposlugu.

Iz Rogoznice smo krenuli u nedjelju, 8. travnja, ujutro u 8.00 sati, da bi nam se putem pridružili osmaši OŠ Tisno i OŠ Pirovac. U Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar smo stigli u popodnevnim satima nakon čega smo se smjestili u hostelu Dubrovnik, a večer smo proveli u šetnji gradom. Sljedećeg jutra započeo je naš dvodevni program poučavanja o povijesti grada te operativnom djelovanja i pojedinačnim akcijama koje su se provodile tijekom tromjesečne opsade grada Vukovara, od 24. 08. do 18. 11. 1991. godine. Ujutro smo posjetili Muzej vučedolske kulture koji nas je doslovno očarao arhitektonskim rješenjem, lokacijom i samim postavom. Tu smo puno naučili o tome kako su živjeli ljudi vučedolske kulture, kako su stanovali, čuvali hranu i kompostirali otpad, kako su se obuvali i odijevali, kako su pokapali mrtve, talili bakar, izrađivali posuđe, čamce, kola pa čak i igračke. Najveće zanimanje je svakako probudila astralna simbolika koja se javlja na njihovom posuđu što nam govori da su proučavali nebeska tijela i računali vrijeme.

Odmah potom smo posjetili Muzej grada Vukovara u dvorcu Eltz koji je tijekom rata bio gotovo potpuno razoren i nakon toga autentično obnovljen. Njegov postav prati razvoj grada od prapovijesti do današnjih dana, a poseban dio je posvećen je i Domovinskom ratu. Jutarnji obilazak smo završili posjetom franjevačkom samostanu i crkvi Sv. Filipa i Jakova gdje nam je đakon prikazao kratki film o razaranju grada i samostana, a potom u crkvi ispričao priču o tome kako su crkva i samostan nakon razaranja obnovljeni. Fratri samostan nisu napuštali ni kad je grad pao u ruke neprijateljske vojske i paravojnih snaga već su većinu njih poslali u srpske koncentracijske logore, u kojima su neki i umrli, a časne sestre su pustili. Poslije ručka smo na predavanjima slušali o Domovinskom ratu u cjelini te, napose, o važnosti pojedinih operacija u bitci za Vukovar. U ovom posljednjem nam je vrlo podrobno govorio bojnik Anđelko Batinić koji je istaknuo da je neprijatelj bio daleko nadmoćniji ljudstvom i naoružanjem, ali da motivaciju i otpor malobrojnih i slabo naoružanih Vukovaraca koji su branili svoj grad i domovinu nisu mogli slomiti puna tri mjeseca, premda su mislili da će ima trebati tek dva do tri dana.

Drugog dana boravka posjetili smo i ostale najznačajnije lokacije i memorijalna obilježja stradanja Vukovara – Bolnicu i muzejski postav na autentičnoj podrumskoj lokaciji, vukovarsko Memorijalno groblje, Spomen-dom "Ovčara“, Spomen-obilježje - mjesto masovne grobnice žrtava iz Domovinskog rata "Ovčara", Spomen-dom na Trpinjskoj cesti te smo vidjeli Središnji križ, Vodotoranj i Kukuruzni put. O minsko – eksplozivnim sredstvima, naoružanju i posljedicama stradavanja puno toga smo doznali od bojnika Marina Ivankovića, rođenog Vukovarca i branitelja Vukovara, a u sklopu centra posjetili smo dokumentacijski izložbeni postav i rekonstrukciju dvaju srpskih koncentracijskih logora Stajićevo i Begejci. Nakon toga nas je bojnik proveo kroz oklopna vozila, dopustio da uđemo u Antonov, zastarjeli zrakoplov koji je prkosio mecima JNA i bacao pomoć vukovarcima, te pokazao ostalo naoružanje. Dvodnevni boravak u Vukovaru završili smo Školom mira u kojoj smo više naučili o vrijednosti mira i tolerancije, a naše učenice Petra Toić i Anamarija Karabatić su u kvizu znanja osvojile odlično 4. mjesto. No, kada smo krenuli iz Vukovara, našoj avanturi nije bio kraj. Na auto–putu blizu Županje pokvario nam se autobus te smo u čekanju proveli još dodatna dva sata. Kući smo stigli u gluho doba noći, 11. travnja u 3.00 sati, umorni, ali zadovoljni i puni dojmova i različitih osjećaja.

Paola Glavurtić, razrednica 8. razreda

IZVIJEŠĆE S TERENSKE NASTAVE UČENIKA OSMOG RAZREDA U VUKOVARU

U sklopu projekta u organizaciji Ministarstva branitelja Republike Hrvatske, osmi razred OŠ Rogoznica sudjelovao je na dvodnevnoj terenskoj nastavi «Posjet osmih razreda Vukovaru» u Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar. Cilj pojekta je da nove generacije, osobito one rođene nakon rata, uče o Domovinskom ratu od autentičnih sudionika, na vjerodostojan i dostojanstven način. OŠ Rogoznica je skupila i humanitarnu pomoć koju su osmaši, po dolasku u Vukovar, predali u njihovu socijalnu samoposlugu.

Iz Rogoznice smo krenuli u nedjelju, 8. travnja, ujutro u 8.00 sati, da bi nam se putem pridružili osmaši OŠ Tisno i OŠ Pirovac. U Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar smo stigli u popodnevnim satima nakon čega smo se smjestili u hostelu Dubrovnik, a večer smo proveli u šetnji gradom. Sljedećeg jutra započeo je naš dvodevni program poučavanja o povijesti grada te operativnom djelovanja i pojedinačnim akcijama koje su se provodile tijekom tromjesečne opsade grada Vukovara, od 24. 08. do 18. 11. 1991. godine. Ujutro smo posjetili Muzej vučedolske kulture koji nas je doslovno očarao arhitektonskim rješenjem, lokacijom i samim postavom. Tu smo puno naučili o tome kako su živjeli ljudi vučedolske kulture, kako su stanovali, čuvali hranu i kompostirali otpad, kako su se obuvali i odijevali, kako su pokapali mrtve, talili bakar, izrađivali posuđe, čamce, kola pa čak i igračke. Najveće zanimanje je svakako probudila astralna simbolika koja se javlja na njihovom posuđu što nam govori da su proučavali nebeska tijela i računali vrijeme.

Odmah potom smo posjetili Muzej grada Vukovara u dvorcu Eltz koji je tijekom rata bio gotovo potpuno razoren i nakon toga autentično obnovljen. Njegov postav prati razvoj grada od prapovijesti do današnjih dana, a poseban dio je posvećen je i Domovinskom ratu. Jutarnji obilazak smo završili posjetom franjevačkom samostanu i crkvi Sv. Filipa i Jakova gdje nam je đakon prikazao kratki film o razaranju grada i samostana, a potom u crkvi ispričao priču o tome kako su crkva i samostan nakon razaranja obnovljeni. Fratri samostan nisu napuštali ni kad je grad pao u ruke neprijateljske vojske i paravojnih snaga već su većinu njih poslali u srpske koncentracijske logore, u kojima su neki i umrli, a časne sestre su pustili. Poslije ručka smo na predavanjima slušali o Domovinskom ratu u cjelini te, napose, o važnosti pojedinih operacija u bitci za Vukovar. U ovom posljednjem nam je vrlo podrobno govorio bojnik Anđelko Batinić koji je istaknuo da je neprijatelj bio daleko nadmoćniji ljudstvom i naoružanjem, ali da motivaciju i otpor malobrojnih i slabo naoružanih Vukovaraca koji su branili svoj grad i domovinu nisu mogli slomiti puna tri mjeseca, premda su mislili da će ima trebati tek dva do tri dana.

Drugog dana boravka posjetili smo i ostale najznačajnije lokacije i memorijalna obilježja stradanja Vukovara – Bolnicu i muzejski postav na autentičnoj podrumskoj lokaciji, vukovarsko Memorijalno groblje, Spomen-dom "Ovčara“, Spomen-obilježje - mjesto masovne grobnice žrtava iz Domovinskog rata "Ovčara", Spomen-dom na Trpinjskoj cesti te smo vidjeli Središnji križ, Vodotoranj i Kukuruzni put. O minsko – eksplozivnim sredstvima, naoružanju i posljedicama stradavanja puno toga smo doznali od bojnika Marina Ivankovića, rođenog Vukovarca i branitelja Vukovara, a u sklopu centra posjetili smo dokumentacijski izložbeni postav i rekonstrukciju dvaju srpskih koncentracijskih logora Stajićevo i Begejci. Nakon toga nas je bojnik proveo kroz oklopna vozila, dopustio da uđemo u Antonov, zastarjeli zrakoplov koji je prkosio mecima JNA i bacao pomoć vukovarcima, te pokazao ostalo naoružanje. Dvodnevni boravak u Vukovaru završili smo Školom mira u kojoj smo više naučili o vrijednosti mira i tolerancije, a naše učenice Petra Toić i Anamarija Karabatić su u kvizu znanja osvojile odlično 4. mjesto. No, kada smo krenuli iz Vukovara, našoj avanturi nije bio kraj. Na auto–putu blizu Županje pokvario nam se autobus te smo u čekanju proveli još dodatna dva sata. Kući smo stigli u gluho doba noći, 11. travnja u 3.00 sati, umorni, ali zadovoljni i puni dojmova i različitih osjećaja.

Paola Glavurtić, razrednica 8. razreda