Ove smo školske godine primorani pandemijom Covida19, epidemiološkom situacijom i mjerama, obilježavanje Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje obilježili u svojim učionicama, svaki razred zasebno. Prigodnim video materijalima, prezentacijama, kratkim filmovima o kruhu, čovjekovom radu i trudu i plodovima zemlje kroz cijeli smo tjedan gledali i slušali, te marljivo izrađivali panoe za vezanu temu. Svatko je dao svoj doprinos i trud pri izradi. Netko je crtao, netko pisao, netko smišljao pjesmice o kruhu, a netko priče. Zajednički smo se potrudili da stvorimo onaj osjećaj radosti obilježavanja Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Nije bilo ni blizu kao prijašnjih godina, nedostajao nam je osjećaj zajedništva, veselja, cike i vriske, a ponajviše od svega nedostajao nam je pun stol i Božji blagoslov. S nadom da je ovo prvi i posljednji put ovakvog obilježavanja Dana kruha, nekoliko misli o samom kruhu…

Kruh-od hrane do svetoga:

Kruh je rođen pod pepelom, na kamenu. Stariji je od pisma. Imena su mu urezana u glinene ploče, na izumrlim jezicima. Sačuvana su u ruševinama. 
Kruh je proizvod prirode i kulture. Prisutan u stvarnosti i mitu. Istodobno je tvar i metafora, hrana i ufanje. Poprimio je značenja svjetovna i sveta, simbola vječnoga i prolaznoga života.

Ostat će možda zauvijek tajnom gdje je i kad izrastao prvi klas. Njegova je ljepota sigurno privukla pogled i pobudila pozornost. Čovjek je prepoznao u redu zrnâ - u njihovu savršenu poretku unutar klasa - uzor sklada i mjere, možda i jednakosti.

Polje je valjalo najprije raskrčiti, oplijeviti, pripremiti - bilo je zatrpano trnjem, žbunjem, granjem. Ratari su promatrali uzoranu zemlju i očekivali urod. Upirali su pogled prema nebu pribojavajući se da im nevrijeme ne uništi usjev. Zemlja i nebo zadavali su pitanja ne dajući odgovore. Naraštaji su ostavljali potomstvu znanja koja su stjecali, sprave koje su izumili, sredstva kojima su se služili.

"Što može tijelo", pitao se filozof Spinoza. Ono ne može bez kruha. Naše je biće utjelovljeno. "Kruh priča povijest. Niknuo je kao žito. Zemlja ga je porodila. Kiša natopila. Čovjekov trud ga iznio na gumno" - dio je propovijedi Svetoga Augustina.

Vjeroučiteljica P.Bralić*
*(djelovi preuzeti iz članka P.Matvejevića)

Kako su učenici obilježili Dane kruha možete pogledati klikom na pojedini razred

1. razred            2. razred               3. razred              4. razred              5. razred

Ove smo školske godine primorani pandemijom Covida19, epidemiološkom situacijom i mjerama, obilježavanje Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje obilježili u svojim učionicama, svaki razred zasebno. Prigodnim video materijalima, prezentacijama, kratkim filmovima o kruhu, čovjekovom radu i trudu i plodovima zemlje kroz cijeli smo tjedan gledali i slušali, te marljivo izrađivali panoe za vezanu temu. Svatko je dao svoj doprinos i trud pri izradi. Netko je crtao, netko pisao, netko smišljao pjesmice o kruhu, a netko priče. Zajednički smo se potrudili da stvorimo onaj osjećaj radosti obilježavanja Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Nije bilo ni blizu kao prijašnjih godina, nedostajao nam je osjećaj zajedništva, veselja, cike i vriske, a ponajviše od svega nedostajao nam je pun stol i Božji blagoslov. S nadom da je ovo prvi i posljednji put ovakvog obilježavanja Dana kruha, nekoliko misli o samom kruhu…

Kruh-od hrane do svetoga:

Kruh je rođen pod pepelom, na kamenu. Stariji je od pisma. Imena su mu urezana u glinene ploče, na izumrlim jezicima. Sačuvana su u ruševinama. 
Kruh je proizvod prirode i kulture. Prisutan u stvarnosti i mitu. Istodobno je tvar i metafora, hrana i ufanje. Poprimio je značenja svjetovna i sveta, simbola vječnoga i prolaznoga života.

Ostat će možda zauvijek tajnom gdje je i kad izrastao prvi klas. Njegova je ljepota sigurno privukla pogled i pobudila pozornost. Čovjek je prepoznao u redu zrnâ - u njihovu savršenu poretku unutar klasa - uzor sklada i mjere, možda i jednakosti.

Polje je valjalo najprije raskrčiti, oplijeviti, pripremiti - bilo je zatrpano trnjem, žbunjem, granjem. Ratari su promatrali uzoranu zemlju i očekivali urod. Upirali su pogled prema nebu pribojavajući se da im nevrijeme ne uništi usjev. Zemlja i nebo zadavali su pitanja ne dajući odgovore. Naraštaji su ostavljali potomstvu znanja koja su stjecali, sprave koje su izumili, sredstva kojima su se služili.

"Što može tijelo", pitao se filozof Spinoza. Ono ne može bez kruha. Naše je biće utjelovljeno. "Kruh priča povijest. Niknuo je kao žito. Zemlja ga je porodila. Kiša natopila. Čovjekov trud ga iznio na gumno" - dio je propovijedi Svetoga Augustina.

Vjeroučiteljica P.Bralić*
*(djelovi preuzeti iz članka P.Matvejevića)

Kako su učenici obilježili Dane kruha možete pogledati klikom na pojedini razred

1. razred            2. razred               3. razred              4. razred              5. razred