KULTURA STANOVANJA U KOMUNALNIM DRUŠTVIMA ISTOČNOG JADRANA

                    U sklopu izvannastavne aktivnosti („Mladi povjesničari“ i „Školski muzej“) učenici petog i šestog razreda su napravili makete romaničkih kuća.

                    Unutrašnjost stambenih prostora najčešće se rekonstruira uz pomoć sačuvanih oporuka ili inventara. Većina kuća u istočnojadranskim gradovima bila je drvena koje, zbog toga što drvo propada, do danas nisu ostale sačuvane. Rijetke su kuće bile izgrađene u potpunosti od kamena iako je komuna poticala kamenu gradnju zbog opasnosti od požara. One su bile znatno skuplje od drvenih te su u njima uglavnom stanovali pripadnici gradskog patricijata ili bogatog građanstva. Zbog male parcelizacije zemljišta i male površine kuće su se podizale u visinu. Najčešće su to bile dvokatnice ili trokatnice. U donjem se dijelu kuće obično nalazio neki gospodarski prostor, trgovačka radnja, obrtnička prodavaonica ili konoba, a na gornjim se katovima nalazile prostorije za stanovanje. Komuna je branila gradnju vanjskih stubišta, tvrdeći da se na taj način uzurpira gradski prostor, pa često nije bilo ni moguće ih graditi, ali danas je dosta sačuvanih primjeraka te se može zaključiti da se te odredbe nisu uvijek poštivale. Krovovi siromašnih kuća uglavnom su se prekrivali kamenim pločama  ili slamom. Bogatije kuće krovove su uglavnom prekrivale crijepovima. Većina kuća je imala ognjište koje se uglavnom nalazilo na vrhu kuća, na njemu se kuhalo te grijalo zimi. Većina gradskih kuća nije imala okućnice jer je gustoća naseljenosti bila velika.

                                                                               Jelena Juričević, prof. povijesti

KULTURA STANOVANJA U KOMUNALNIM DRUŠTVIMA ISTOČNOG JADRANA

                    U sklopu izvannastavne aktivnosti („Mladi povjesničari“ i „Školski muzej“) učenici petog i šestog razreda su napravili makete romaničkih kuća.

                    Unutrašnjost stambenih prostora najčešće se rekonstruira uz pomoć sačuvanih oporuka ili inventara. Većina kuća u istočnojadranskim gradovima bila je drvena koje, zbog toga što drvo propada, do danas nisu ostale sačuvane. Rijetke su kuće bile izgrađene u potpunosti od kamena iako je komuna poticala kamenu gradnju zbog opasnosti od požara. One su bile znatno skuplje od drvenih te su u njima uglavnom stanovali pripadnici gradskog patricijata ili bogatog građanstva. Zbog male parcelizacije zemljišta i male površine kuće su se podizale u visinu. Najčešće su to bile dvokatnice ili trokatnice. U donjem se dijelu kuće obično nalazio neki gospodarski prostor, trgovačka radnja, obrtnička prodavaonica ili konoba, a na gornjim se katovima nalazile prostorije za stanovanje. Komuna je branila gradnju vanjskih stubišta, tvrdeći da se na taj način uzurpira gradski prostor, pa često nije bilo ni moguće ih graditi, ali danas je dosta sačuvanih primjeraka te se može zaključiti da se te odredbe nisu uvijek poštivale. Krovovi siromašnih kuća uglavnom su se prekrivali kamenim pločama  ili slamom. Bogatije kuće krovove su uglavnom prekrivale crijepovima. Većina kuća je imala ognjište koje se uglavnom nalazilo na vrhu kuća, na njemu se kuhalo te grijalo zimi. Većina gradskih kuća nije imala okućnice jer je gustoća naseljenosti bila velika.

                                                                               Jelena Juričević, prof. povijesti