Prošle su dvije godine od kad nas je napustio naš prijatelj i kolega vjeroučitelj Teo Matijaš, a čini se kao jučer. Vrijeme neumorno juri naprijed, ne pita nas jesmo li radosni ili žalosni, ono ide, grabi…

I naš kolega Teo bio je neumoran u svom životnom pozivu vjeroučitelja i dragog nam prijatelja. Pamtimo, dragi Teo, tvoje riječi, tvoj osmjeh tvoj zvonki smjeh, šale. Pamtimo tvoju neumornu radost za život, za školu, za našu župu, za svoj poziv, za svoga Boga kojeg si slavio u svakoj biti svog života. Ostavio si trag u našoj školi, djeci, nama s kojima si dijelio svoj život, bio si dio naše obitelji i mi smo bili tvoji…S vjerom i nadom da ti je Gospodin bio milosrdan i milostiv te da te primio u svoj zagrljaj, mirno počivaj dragi naš Teo…
                                                Zahvalni što smo te poznavali, tvoji kolegice i kolege