„ Jedan je snjegović patio od alergije na sunce. Jednog se jutra probudio i shvatio da ne može otvoriti oči. To je bilo zato što je u međuvremenu zatoplilo te se on pretvorio u lokvu vode. Srećom je tu bio njegov prijatelj, drugi snjegović koji je pokupio njegove kapljice i stavio ih u zamrzivač. Tamo su se one pretvorile u komadiće leda. Snjegovićev prijatelj ih je izvadio i od njih ponovo oblikovao pravog snjegovića.“

Viktoria Bolanča

„ Djeca su napravila snjegovića. Od mrkve su mu načinili nos, dugmiće su upotrijebili za oči, a lonac za glavu. Oko njega su poslagali kamenčiće da ga zašite od drugih. Cijeli dan su se igrali s njim. Kad je došlo večer, djeca su uzela snjegovića sa sobom, i pošto je bio mali stavili ga u frižider da se ne otopi do sutra.“

Ela Ivulić

„ Četrnaest snjegovića lutalo je hladnim i dubokim šumama kao bijeli duhovi. Svi su ih se bojali jer nisu imali ni očiju ni nosova. Onda su ono odlučili uzeti kamenčiće kao  očiju i grančice kao nosove. Sad su počeli nalikovati na snjegoviće. Sišli su među ljude i viš ih se nitko nije bojao.“

David Vekić

ČETRNAEST  BIJELIH  SNJEGOVIĆA

Četrnaest bijelih snjegovića,

svi od reda bosi,

skoro svaki navrh glave

stari lonac nosi.

Jednome  je snažan vjetar

sred oluje prave,

probijeni lonac plavi

zbacio sa glave.

Drugi je gospodin pravi,

ima leptir-mašnu,

svi se bijele ko' da su se

valjali u brašnu.

Četrnaest bijelih snjegovića

ko' vojnici stoje,

ne miču se , ni ne dišu

dok ih djeca broje.

Četrnaest bijelih snjegovića

za ruke se drži,

svi se mole kao jedan

da sunce ne prži.

Onda viknu: „Neka prži,

ništa nas ne dira,

ionako nismo pravi –

mi smo od papira!“

tekst i stihovi: Višnja Junaković, učiteljica prvog razreda