Ni slutili nisu da će to biti vrlo zanimljiva avantura. U Mostaru su po najvećem pljusku otišli u obilazak. Nakon toga mokri do kože putovali do Sarajeva.

U Sarajevu nas je sačekao naš Izet (Gonzo) vlasnik pansiona. Kad smo došli u centar tjerao nas je da kupujemo po dućanima. Smještaj je bio sasvim drugačiji od onog kojeg smo vidjeli na internetu na njegovoj web stranici. Naš Izet je sve dobro naplatio, a posebna specijalnost je bila njegova vožnja iz restorana „Park Prinčeva“ kada je ostao bez goriva i vozio ekipu učitelja kao krumpire vičući: "Drž te se bolan!" i to je normalno naplatio. To dokazuje da je naš Izet zvani "Gonzo" pravi turistički djelatnik i da mi neznamo kako se radi s turistima. Ne smijem zaboraviti jedan od najboljih restorana u Sarajevu "Park prinčeva" koji je po cijenama skuplji nego mnogi naši restorani. Zabavljali smo se uz glazbu tamburaša,uživali u njihovim specijalitetima, a neki su i zasuzili.

Ujutro je pao snijeg i napokon smo se riješili Izeta zvanog "Gonzo" i krenuli smo sami u obilazak Sarajeva. Ne smijem zaboraviti čevape u "Želji" na Baščaršiji. Bili su za pamćenje ali samo su bili s kapulom bez ajvara.

Na povratku zasjalo nam je sunce i napravili smo reprizu posjeta Mostaru.

Sve skupa bilo nam je super. U ponedjeljak svi smo bili na poslu puni dojmova i dizali smo "paru" onima koji nisu bili s nama.